Gof pripada obitelji bitnica-šnjuraka-trnoboka Carangidae,a znastveni naziv mu je lat. Seriola dumerili. Uz duž naše obale i otoka ga nazivaju i orhan,kulfar,šarban a mlađi primjerci felun ili žutej. Ovo je vrsna grabljivica, snažnog i izduženog tijela, koje je bočno blago spljošteno.
Kod nas se najčešće za manje gofove upotrebljava ime felun ili žutej, a mnogi nisu ni svjsni da se radi zapravo o malom gofu. Razlog tome je njihova žućkasta boja, koja niti malo ne podsjeća na boju odraslog gofa. Feluni se skupljaju u veća jata te žive i love zajedno. U prvoj godini života felun teži oko 1 kg, te se drži bliže obali u potrazi za sitnim ribama, glavonošcima, kozicama. U naredne dvije godine prelazi iz feluna u gofa, mijenjajući boju, te sa tri godine teži već 5 kg. Odrasli primjerci žive kao samci ili u manjim skupinama. Usta drži stalno otvorena, a u njima nema zuba već hrapavo nazubljene čaljusti kojima hvata hranu. Hrana su mu prvenstveno druge ribe, ali jede i rakove i glavonošce. Mrijesti se sredinom proljeća, a spolno sazrijeva oko treće godine života. Gof živi na dubinama do 360 m, a starosni vijek mu je do 15 godina.
Gof živi u svim toplijim morima svijeta, a naraste do 180 cm duljine i 80 kg težine, u Jadranu manje, tek nešto preko 50 kg. Ovisno o temperaturi mora mijenja područje na kojem živi, tako zimi živi dublje, a krajem proljeća približava se površinskom sloju mora.
Nalazi se i obitava mjestimično uzduž čitave jadranske obale,osim na sjevernom dijelu gdje je vrlo rijedak.Na srednjem i i južnom dijelu jadrana je učestaliji.Zadržava se oko pučinskih strana otoka i otočića.Najpoznatija oitavališta gofa su oko Visa,Lastova,Mljeta i Palagruže i cijelo područje Dubrovnika.
Vrlo je cijenjena riba za prehranu, njegovo meso sadrži relativno visoki postotak bjelančevina i nizak postotak masti. Svrstan je u visokokvalitetnu ribu, a najcjenjeniji i najukusniji dio gofa je dio tijela iza glave, odnodno poviše trbuha.
Objavi komentar